Sjeo sam na kavu, otvorio Facebook i za dvije minute vidio svađu u komentarima ispod recepta za gulaš.

Nije politika. Nisu cijene nekretnina. Gulaš. Netko je napisao da stavlja luk, netko drugi da to kvari meso, treći je pozvao prvog da provjeri je li uopće Hrvat. Četvrti je objasnio što misli o svima navedenima. Trideset i tri komentara ispod recepta za gulaš u 9 ujutro.

I pomislio sam, nije ovo slučajno.

Facebook ne prikazuje što je važno, prikazuje što te drži na ekranu

Postoji mit da Facebook prikazuje sadržaj koji ti je relevantan. U nekom smislu jest, ali “relevantno” za Facebook ne znači korisno, zanimljivo ili istinito. Znači angažirajuće. A angažirajuće se mjeri u tome koliko dugo gledaš, koliko klikaš, koliko komentiraš, koliko reagiraš.

I tu leži problem. Negativan sadržaj drži ljude na ekranu daleko dulje od pozitivnog. Objava koja te naljuti dobiva tri puta više komentara od objave koja te nasmije. Svađu pratiš do kraja. Lijepu fotografiju preskočiš za tri sekunde.

Algoritam to zna. Ne zato što je zao, nego zato što je dobro istreniran. Pokazuje ti ono na što reagiraš. A ti reagiraš na negativno. Pa ti pokazuje više negativnog. Pa reagiraš još više. I tako u krug, ujutro do kasno navečer.

Reaction gumbi nisu slučajno dizajnirani tako kako jesu

Sjećaš se kad je Facebook uveo reaction gumbe srce, smijeh, tuga, ljutnja? Izgledalo je kao nadogradnja, više opcija umjesto samo lajka.

Ali svaki od tih gumba šalje signal algoritmu. I ljutnja nosi veći težinski koeficijent od lajka. Jer ljutita osoba komentira, dijeli, raspravlja i ostaje. Zadovoljna osoba klikne srce i zatvori aplikaciju.

Nije to teorija zavjere. The Wall Street Journal je 2021. objavio interne dokumente koji pokazuju da su Facebookovi vlastiti istraživači upozoravali na ovo godinama. I da je vodstvo to znalo. I da nije ništa bitno promijenilo jer je poslovni model funkcionirao.

Koga čuješ na Facebooku i koga ne čuješ

Zamisli restoran u koji dolaze zadovoljni gosti, jedu, plate i odu kući. I jednom u tjedan dana dođe nezadovoljni gost koji galami, zove šefa, fotografira hranu i objavljuje na svim platformama.

Koga češće čuješ?

Na Facebooku je isti efekt, samo pojačan. Tihi, zadovoljni, normalni ljudi uglavnom ne komentiraju. Pročitaju, možda lajkaju, nastave dalje. Glasni, ljuti, uvrijeđeni ostave komentar, pa odgovore na odgovor, pa reagiraju na reakciju. I onda algoritam prepozna da se nešto događa i počne sadržaj gurat prema gore, jer gle krenuo je angažman!

Statistički, komentar koji kaže “super, hvala” i komentar koji kaže “sramota, ne znaš o čemu pričaš” nisu jednaki. Drugi živi dulje, vuče više odgovora i dobiva više prostora.

I ti si dio toga, htio ili ne

Ovo je neugodni dio.

Svaki put kad zastaneš na negativnoj objavi, čak i samo da pročitaš, algoritam to bilježi. Nisi ni morao reagirati. Dovoljno je da si stao. Signal je poslan i ova vrsta sadržaja tebe zaustavlja. Prikaži mu više.

Nije to manipulacija u smislu da netko sjedi i ručno odabire što ćeš vidjeti. To je sustav koji uči iz tvog ponašanja i optimizira prema onome što te drži na platformi. Ti nisi svjesno rekao da hoćeš svađe i negativne komentare. Ali svojim si ponašanjem pokazao da na to reagiraš i sustav ti je to dostavio.

Što da radim sada

Ne postoji čarobno rješenje. Facebook možeš koristiti ili ne koristiti i obje opcije su legitimne.

Ali ako ga koristiš, korisno je znati što se događa ispod površine. Nije to “takvi su ljudi”, nije “sve je otišlo do vraga” i nije “nekad je bilo bolje.” Algoritam selektivno pojačava određenu vrstu sadržaja jer mu to povećava broj minuta koje provedeš u aplikaciji. A vi ste, ti i ja, dio tog sustava svaki put kad otvorimo Feed.

Gulaš i dalje možeš kuhati s lukom ili bez njega. Samo ne moraš o tome raspravljati s tridesetak stranaca.