Klijent koji nije platio nije nesreća, loše postavljen posao jest

Kad netko kaže “pa nije mi platio, što sad”, moj prvi impuls nije savjetovati kako slati opomene. Moj prvi impuls je pitati: kako je uopće došlo do toga da radiš bez predujma, bez ugovora i bez jasnog dogovora što se isporučuje i kad?

Jer klijent koji ne plaća nije slučajnost koja se dogodi jednom u mjesecu. On je simptom. Simptom da posao nije postavljen tako da takve situacije čini strukturalno nemogućima ili barem jako teškima.

To nije kritika. To je dijagnoza.

Struktura posla određuje kakvi klijenti dolaze

Kad freelancer ili agencija nema jasan proces, nema predujma, nema pisanog dogovora, nema definiranog opsega to šalje signal. Ne namjerno, ali šalje. Signal kaže: ovdje su granice fleksibilne. Ovdje se može pregovarati naknadno. Ovdje će vjerojatno popustiti ako pritisneš.

Klijenti koji traže takve situacije, koji žele nedefinirane izmjene, koji kasne s plaćanjem, koji testiraju koliko mogu dobiti bez da plate takvi klijenti osjete tu fleksibilnost unaprijed. I dolaze točno tamo gdje je fleksibilna.

Klijenti koji poštuju rad i nemaju problema s plaćanjem uglavnom rade s onima koji izgledaju kao da znaju što rade. Ozbiljan proces izgleda ozbiljno. I odbija određenu vrstu nevolje već u startu.

Predujam nije nepovjerenje, to je filter

Jedna od prvih stvari koje sam uveo u svom radu bio je predujam. Ne mali, simbolični. Ozbiljan postotak, plaćen prije nego što otvorim bilo koji dokument.

Reakcija na to govori mi sve što trebam znati o klijentu.

Klijent koji bez problema plati predujam kaže: razumijem kako ovaj posao funkcionira, cijenim tvoje vrijeme i spreman sam ući u suradnju ozbiljno. Klijent koji na predujam reagira s “pa zašto bih ja plaćao unaprijed, ne poznajem te” taj mi je već rekao dovoljno. Hvala.

Nije to nepovjerenje prema klijentima. To je sistem koji sortira od samog početka i štedi obje strane od suradnje koja ne bi dobro završila.

Ugovor ne štiti od loših klijenata, sprečava da nastanu

Kad razgovor o projektu dođe do točke gdje se jasno definira što je uključeno, što nije, koliko izmjena, koji su rokovi plaćanja i što se dogodi ako se nešto od toga ne ispoštuje u tom trenutku neke suradnje same od sebe prestanu. Klijent odjednom “još razmišlja” ili jednostavno ne odgovori.

To je dobar ishod.

Ugovor ne služi primarno za to da se nekoga tuži. Služi za to da obje strane unaprijed razumiju što su dogovorile. I da oni koji ne planiraju ispoštovati dogovor odu tražiti nekoga bez ugovora.

Bez obzira na ugovor i sve “mjere zaštite” ignoriranje plaćanja nije u potpunosti moguće izbjeći, pa čak i kod “ozbiljnih i velikih” poduzetnika ili udruženja, no barem imam mogućnost da prekinem suradnju i ugasim web kroz 3 klika.

Gašenje požara ili sprečavanje požara

Posao koji se stalno bori s lošim klijentima, kasnim plaćanjima i beskonačnim izmjenama bez naknade troši energiju na kriva mjesta. Svaki sat koji provedeš proganjajući naplatu sat je koji nisi proveo na projektu koji te plaća normalno i na vrijeme.

Razlika između freelancera koji se neprestano žali na klijente i onog koji ih ima uglavnom dobre nije sreća ni lokacija ni industrija. Uglavnom je strukturna. Jedan je postavio posao tako da loši klijenti imaju teško proći kroz filter. Drugi nije.

Nije to komplicirano napraviti. Ali treba se napraviti svjesno, unaprijed, a ne kao reakcija na prvu lošu iskustvo.

Kad sljedeći put netko kaže da mu klijent nije platio, neću savjetovati odvjetnika. Pitati ću: imaš li predujam u procesu? Imaš li jasan pisani dogovor? Jesi li na početku znao reći ne?

Ako ne, onda si klijentu “omogućio” da te zavlači.