Otvorim Facebook. Ili bilo što. I tamo, između oglasa za kredit i fotke s team buildinga, piše: “Vodim društvene mreže za poduzetnike. Pomažem brendovima da rastu. DM za suradnju.”

Profil ima 20 pratitelja. Stranica nema web site. Bio ima emoji.

I svaki put — svaki put — netko tome pošalje poruku.

Problem nije taj čovjek. Problem je što ta rečenica ne znači ništa.

“Vodim društvene mreže” može značiti pedeset različitih stvari. Može značiti da netko objavljuje fotke svaki ponedjeljak. Može značiti da piše tekst koji konvertira, vodi plaćene kampanje, analizira metrike i optimizira strategiju svaki tjedan. Može značiti i da fotografira hranu mobitelom i stavlja filter.

Sve to je “vođenje društvenih mreža.” A razlika u vrijednosti između ta dva ekstrema je otprilike kao razlika između kirurga i nekoga tko je gledao seriju o medicini.

Kad poduzetnik to ne zna razlikovati, a najčešće ne zna, jer zašto bi znao, uzme najjeftinijeg. I onda se čudi zašto mu Instagram ima 500 pratitelja, ali nema niti jednog kupca koji je došao odatle.

Industrija bez ulazne prepreke je industrija kaosa

Da hoćeš biti računovođa, moraš položiti ispite. Da hoćeš graditi kuće, trebaš licencu. Da hoćeš “voditi društvene mreže” — trebaš mobitel i Canvu. To je sve. Doslovno sve.

Nemam ništa protiv toga da netko uči radeći. I sam sam tako počeo. Ali postoji razlika između “učim i to naplaćujem manje jer sam još na početku” i “naplaćujem kao stručnjak jer se tako predstavljam.”

Tržište je puno drugih opcija. I tržište ne filtrira samo sebe jer klijenti koji plaćaju najčešće ne znaju što trebaju dobiti. Ako ne znaš što je dobro, kako ćeš prepoznati loše?

Što bi trebao tražiti, a ne tražiš

Kad angažiraš nekoga za društvene mreže, postoji nekoliko pitanja koja bi trebalo postaviti.

Može li pokazati konkretne rezultate? Ne broj pratitelja. Broj kupaca, upita, prijava — nešto što se može vezati za stvarni biznis. Pratitelji su metrika za ego, ne za biznis.

Razumije li tvoju industriju i tvoju publiku? Netko tko vodi Instagram za frizerski salon i za B2B tehnološku firmu ne radi isti posao. Ako nema pitanja o tome tko su tvoji kupci i što ih pokreće, bježi.

Zna li razliku između organske strategije i plaćenog oglašavanja? To su dvije potpuno različite discipline. Ako govori o oboje kao da je isto, vjerojatno ne zna ni jedno ni drugo dovoljno dobro.

Što se dogodi s računima kad suradnja završi? Jesu li tvoji? Imaš li pristup? Ovo zvuči banalno ali ima slučajeva — previše njih, gdje poduzetnik ostane bez vlastitih profila jer su ih vodili s tuđeg računa.

Cijena koja ne boli i ne liječi

Najgori scenarij nije onaj gdje platiš puno i dobiješ malo. Najgori scenarij je onaj gdje platiš malo, dobiješ malo, i godinu dana misliš da ti “društvene mreže ne rade.” A zapravo ti nije radilo ono što si uzeo.

200 eura mjesečno za “vođenje mreža” zvuči prihvatljivo. Ako za to dobiješ deset objava na Instagramu bez strategije, bez mjerenja i bez razumijevanja tko ti je kupac, platio si 2.400 eura godišnje za ništa. I još imaš osjećaj da si “probao digitalni marketing” i da ne funkcionira.

Funkcionira. Samo ne ovako.

Kome je ovo zapravo upućeno

Nije mi cilj vrijeđati ljude koji nude ovu uslugu. Neki od njih su odlični i rade ozbiljan posao. Problem je što se na tržištu ne razlikuju od onih koji nisu.

Ovo je upućeno poduzetnicima koji razmišljaju o angažmanu. Postavljajte pitanja. Tražite primjere. Ne kupujte na temelju broja objava i lijepo dizajniranog Instagrama. Netko tko dobro izgleda na društvenim mrežama nije nužno netko tko to može napraviti za tebe, u tvojoj industriji, za tvoju publiku, s tvojim ciljevima.

Društvene mreže mogu biti ozbiljan kanal. Ili mogu biti skupi hobi koji izgleda kao marketing. Razlika je u tome kome to povjeriš i što od njega zatražiš da dokaže.