Postoje stvari na internetu koje čekaš. Neke čekaš tjedan dana, neke mjesec. A neke čekaš toliko dugo da počneš razmišljati o promjeni prezimena. Domena sabljak.com bila je moja opsesija. Deset godina.

Kako to uopće počinje

Priča je banalno jednostavna. Kad sam počeo ozbiljnije graditi svoju online prisutnost, prirodno sam provjerio je li sabljak.com dostupna. Nije bila. Netko ju je registrirao i sjedio na njoj kao kokoš na jajetu — bez web stranice, bez sadržaja, bez ičega korisnog. Samo domena koja skuplja prašinu i blokira moje prezime, naravno uz opciju buy now.

Kontaktirati vlasnika i ponuditi otkup? Mogao sam, ali cijena domene bila je suludo visoka.

Odlučio sam čekati. Koliko dugo može trajati?

Deset godina

S vremena na vrijeme otvorim whois, upišem sabljak.com i pogledam datum isteka registracije. Nije dostupna. Zatvorim. Zaboravim na par mjeseci. Opet provjerim. Nije dostupna. Pomislim nešto o nepoznatom vlasniku. Zatvorim.

Ovo se ponavlja kroz cijelo desetljeće. Kroz nekoliko verzija Windowsa, nekoliko generacija iPhonea, kroz pandemiju, kroz rast i pad raznih društvenih mreža. sabljak.com sjedi tamo, registrirana, nedostupna i potpuno beskorisna nekome tko je posjeduje.

Netko je platio obnovu domene godišnje, vjerojatno automatski, vjerojatno bez da je ikad pomislio na nju. A ja sam čekao da zaboravi.

Dan kad se sve promijenilo

Rutinska provjera. Kao stotinu puta prije. Otvoriš whois, upišeš sabljak.com i…

Dostupna.

Onaj trenutak kad vidiš zeleni gumb “Register” pored domene za koju čekaš desetljeće ima poseban osjećaj. Nije to dramatična scena iz filma s glazbom u pozadini i usporenim snimanjem. Samo ti, ekran, i sekunda u kojoj shvatiš da ako ne klikneš odmah, možda čekaš još deset godina.

Kupio sam je po redovnoj cijeni. Bez aukcije, bez pregovaranja, bez da sam platio premium cijenu koju domene s potencijalom znaju dostizati. Jednostavno je istekla registracija, nitko drugi nije bio brži i bila je moja. Nakon deset godina, moja.

Pobjednički pljesak. Odrasla sam osoba. Ali bilo je jače od mene.

Zašto je to uopće važno

Možda se pitaš zašto toliko stalo do jedne domene? Domena sabljak.com nije baš primjer lako pamtljivog brenda koji bi netko htio za biznis. Nije hosting.com.

Ali to je moje prezime. I na internetu, tvoje prezime je tvoj identitet. Možda najvrjednija digitalna imovina koju možeš posjedovati jer nitko drugi na svijetu ne može imati tu kombinaciju. To je tvoja adresa, tvoj brend, tvoj trag koji ostavljaš na mreži.

Imati prezime na bilo kojoj platformi nije ista stvar. Nikad neće biti.

Lekcija za sve koji još čekaju

Strpljenje se isplatilo. Doslovno i bez ikakvog pretjerivanja.

Ali ima i praktična lekcija ovdje: ako danas ne posjeduješ prezime.com, provjeri je li dostupno. Odmah. Ne sutra, ne za tjedan dana. Odmah nakon što završiš čitati ovaj članak.

Domene su jedina digitalna imovina koje ima konačno malo. Jednom kad netko drugi registrira tvoje prezime, ili čekaš kao ja, ili plaćaš cijenu koju on odluči postaviti. A on će osjetiti koliko ti treba i cijenu postaviti sukladno tome.

sabljak.com je moja. Konačno. I ovaj put obnavljam automatski, svake godine, zauvijek.