Stranica je bila napravljena negdje između Excela i snova. Pozadina je bila bijela, ali ne namjerno, jednostavno nitko nije postavio drugu. Font je bio Times New Roman, veličina 12, kao da je netko kopirao tekst iz Worda i zaboravio da je internet drugačiji medij. Kontakt forma nije radila. Gumb za donacije vodio je na stranicu koja više ne postoji.

A udruga je godinama pomagala djeci s teškoćama u razvoju.

Sjedio sam pred tim ekranom i razmišljao: ovi ljudi rade nešto stvarno vrijedno i ne može ih naći nitko tko bi ih mogao podržati.

Zašto udruge nemaju funkcionalne web stranice u Hrvatskoj

Nije to mrzovoljnost ni nemar. Razlog je prozaičan: novca nema. Svaki euro ide u program, u ljude, u aktivnosti. Web stranica je uvijek bila “neka sačeka”. Uvijek postoji netko tko će to napraviti volonterski, nekad. Ili nećak koji “zna računala”. Ili stara stranica koja još radi, nekako, ako ne gledaš previše pažljivo.

I tako udruge završe s digitalnom prisutnošću koja reflektira ono što nisu, amaterske, usputne, polovične.

Paradoks je gotovo klasičan: organizacije koje rade najozbiljniji posao, pomažu ljudima, čuvaju baštinu, educiraju, integriraju, aktiviraju zajednicu  izgledaju online kao da su ih osnovali 2003. i od tada nitko nije ništa dirnuo.

Što se dogodi kad udruge ne postoje online

Netko čuje za vašu udrugu. Želi se uključiti ili donirati. Guglaju. Nema stranice ili je ona gore opisana. Zatvori pa u “novo pretraživanje”. Odlaze negdje gdje postoji gumb koji funkcionira.

Poduzetnik koji bi mogao financirati program vidi web stranicu i zaključi da organizacija nije ozbiljna. Ne zove.

Novinar koji piše o temi ne može pronaći kontakt ili ne može razumjeti što točno udruga radi jer je tekst na stranici pisan za zapisnik skupštine, ne za ljude.

Sve to nije apstraktno. To su izgubljena sredstva, izgubljeni volonteri, izgubljene prilike.

Zašto sam odlučio nešto s tim napraviti

Nisam filantrop. Ali negdje oko petog puta kad mi je neka udruga rekla da si ne može priuštiti web stranicu, a ja sam vidio što rade i koliko im znači počeo sam razmišljati drugačije o tome što mogu ponuditi.

To nije bila neka fensi spoznaja. Radim ovaj posao više od deset godina. U tom vremenu sam napravio web stranice za poduzetnike, online shopove…. I povremeno bez najave i bez posebnog razloga osim što mi se činilo ispravnim za udruge koje jednostavno nisu imale budžet. Nije mi bilo teško tada. Nije mi ni danas.

Izrada web stranice nije rocket science ako znaš što radiš. Neke stvari mogu se napraviti brzo, profesionalno i bez da to košta osobu s druge strane živce i ušteđevinu.

Udruge koje pomažu djeci, starijima, osobama s invaliditetom, koje čuvaju kulturnu baštinu ili educiraju zajednicu zaslužuju da ih se može naći na internetu. Zaslužuju da netko tko želi donirati može doći do gumba koji radi. Zaslužuju web stranicu koja ne izgleda kao digitalna sramota.

Zato sam formalizirao nešto što radim već godinama: besplatna izrada web stranice za udruge.

Ne kao PR gesta. Nego kao odluka da posao kojim se bavim povremeno može imati drugačiju cijenu od eura.

Što to konkretno znači

Moderna, pregledna stranica. Prilagođena za mobitele jer 2025. je. Stranica koja se može naći na Googleu jer udruga zaslužuje biti vidljiva. Kontakt forma koja radi. Mogućnost objave vijesti ili aktivnosti.

Bez tajnih troškova, bez sitnog tiska, bez iznenađenja.

Ako vodiš udrugu ili poznaješ nekoga tko vodi — i ako je web stranica ona stvar koja godinama čeka red — detalji su ovdje.

Ona udruga s djecom? Napravili smo stranicu. Nitko nije platio domaćim sirom, nije bilo ni potrebe. Ali jesam dobio fotografiju s radionice na kojoj su djeca crtala.

Stoji mi na stolu. Možda vrijedi više od sira.