I svaki put se smiješim. Ljubazno. Iznutra umire malo dio mene.

Razumijem logiku. Facebook je “besplatan”, svi su tamo, lako se postavi i ne trebaš znati što je FTP. Zašto bi plaćao web stranicu? Pa jer Facebook stranica nije tvoja. Nikad nije bila. I to nije sitni detalj negdje u uvjetima korištenja koje nitko ne čita. To je temelj na kojem gradiš biznis.

“Besplatno” je relativna stvar

Facebook nije besplatan. Nikad nije bio. Samo ne plaćaš karticom nego podacima. Tvojim i podacima svakog posjetitelja koji dođe na tvoju stranicu. Facebook prikuplja što gledaju, koliko dugo, što kliknu, gdje žive, koliko imaju godina i vjerojatno i to što su jeli za ručak.

Te podatke prodaje oglašivačima. Ti si proizvod. Tvoji pratitelji su proizvod. A biznis koji gradiš na toj platformi gradi se na nečijoj drugoj njivi. Uz osmijeh i bez najave o deložaciji.

Možeš izgubiti sve preko noći, bez razloga i bez broja za nazvati

Facebook može suspendirati, ograničiti ili potpuno ugasiti tvoju stranicu bez upozorenja i bez objašnjenja. Algoritam odluči da si prekršio neko pravilo. Ili misli da si ga prekršio. Ili mu se jednostavno nije svidjelo kako si napisao naziv firme.

Stranica koju si gradio godinama, tisuće pratitelja, sve objave, sve recenzije. Nestane. A ti otvoriš formu za žalbu, pošalješ je i čekaš odgovor koji možda nikad ne dođe. Facebook support za male biznise je kao yeti. Svi su čuli za njega, nitko ga nije vidio.

Nisi vlasnik ničega

Na svojoj web stranici posjeduješ sve. Domenu, sadržaj, podatke o posjetiteljima, listu kupaca.

Na Facebooku ne posjeduješ apsolutno ništa. Čak ni listu svojih pratitelja. Ako sutra zatvore tvoj account, ne možeš exportati ništa. Ne znaš tko te prati i ne možeš ih kontaktirati nigdje drugdje. Gradiš kuću na iznajmljenom zemljištu i vlasnik može tražiti da odeš kad god poželi, bez otkaznog roka.

Objave vidi 2 do 5% tvojih pratitelja

Imaš 5.000 pratitelja. Objaviš nešto. Koliko ljudi to vidi? Otprilike 100 do 250, u dobrom danu, ako pušeš u dobrom smjeru.

Zašto? Jer Facebook namjerno ograničava organski doseg stranica. Nije to slučajno nego poslovna strategija. Što manje organski vidiš, to više moraš platiti oglase da dođeš do iste publike. Publike koja je već rekla da želi pratiti tvoj sadržaj. To se zove pay to play i jedina stvar besplatna na Facebooku je iluzija da je nešto besplatno.

Teško te naći, čak i kad te netko aktivno traži

Pokušaj nešto. Guglaj naziv svog biznisa i vidi što se pojavi. Facebook stranica se pojavljuje u Google rezultatima ali loše. Ne može se ozbiljno optimizirati za pretraživanje i nema strukturu koja Googleu govori što radiš, gdje si i kome služiš.

Netko tko traži tvoje usluge u svom gradu neće te naći na Facebooku. Naći će konkurenta koji ima web stranicu. A Facebook pretraživanje unutar same platforme? Reci mi kad si zadnji put koristio Facebook tražilicu da pronađeš lokalnog servisera ili frizera. Točno tako.

Za ozbiljan biznis, nije ozbiljno

Postoji razlika između biznisa koji ima Facebook stranicu i biznisa koji ima web stranicu. Jedna šalje poruku: “Radimo nešto, imamo profil.” Druga šalje poruku: “Ozbiljni smo, investirali smo u svoju prisutnost i možeš nam vjerovati.”

Kad ti dobavljač, partner ili ozbiljni klijent traži web stranicu, nije to hir. Želi provjeriti tko si i kako izgledaš profesionalno. Facebook stranica tu priču ne može ispričati na način koji gradi povjerenje. Može ispričati priču o tome koliko imaš lajkova, što je malo drugačija stvar.

Facebook kao alat da, kao temelj ne

Ovo nije poziv da obrišeš Facebook stranicu. Facebook može biti odličan alat za dosezanje publike, oglašavanje i komunikaciju s kupcima. Ali alat, ne temelj.

Temelj je web stranica na tvojoj domeni. Nešto što posjeduješ, što možeš kontrolirati i što nikome ne možeš izgubiti jer netko u San Franciscu odluči promijeniti pravila igre.

Facebook stranica vodi do web stranice. Ne zamjenjuje je.

Ako danas imaš samo Facebook, nisi na internetu. Iznajmljuješ kutak na nečijem internetu. I taj netko može tražiti da odeš kad god poželi.