7, 8, 10 godina u firmi. Odanost, trud, odbijene druge ponude jer “ovdje mi je dobro.” I onda — otkaz preko maila. Ili zaključana vrata ujutro. Ili poziv u četvrtak da od ponedjeljka ne treba dolaziti.

Nisu bili loši radnici. Bili su odani. I upravo je to bio problem.

Hrvatska devedesetih i dvije tisućitih imala je jednu poruku za mlade: nađi posao.

Ne pokreni nešto. Ne izgradi nešto. Nađi posao. Siguran, stabilan, s redovitom plaćom. Idealno državni. I sjedi tamo dok ne odeš u mirovinu.

Stabilnost je bila sve. Rizik je bio glupost.

I razumijem to. Ta generacija je odrasla gledajući ratove, inflacije, firme koje su nestajale preko noći. Logično je da su roditelji htjeli sigurnost za svoju djecu. Logično ali nepotpuno.

Jer sigurnost nije u tome da imaš šefa. Sigurnost je u tome da imaš vještine, klijente i nešto što si izgradio sam.

Firma nije tvoja obitelj

Firma je firma. I kad dođe trenutak da bira između tebe i bilance bira bilancu. Uvijek. Ne zato što su loši ljudi. Nego zato što je to logika sustava u kojemu rade.

Kad uložiš sve u nešto što nikad nije bilo tvoje riskiraš sve. I taj rizik je nevidljiv dok ne postane stvaran.

To nije cinizam. To je realnost s kojom se svaki tjedan suočava netko tko to nije očekivao.

Znam kako izgleda neizvjesnost s druge strane

Mjeseci kad klijenti kasne s plaćanjem. Kad projekt propadne. Kad nema novih upita i nedjelja navečer ima onaj poseban tjeskobni osjećaj. To poznajem iz prve ruke.

Ali isto tako znam nešto što se teško objasni dok nisi doživio, kad uložiš u sebe to ostaje tvoje. Vještina koju naučiš, klijent kojeg dobiješ, stranica koju pokreneš to nitko ne može ugasiti preko noći. To ne dobiva otkaz.

Ne govorim da svi moraju biti poduzetnici

Govorim nešto drugo, bez obzira radiš li za sebe ili za nekoga gradi nešto svoje paralelno. Blog. Projekt. Vještinu. Publiku. Nešto što je tvoje i što ostaje tvoje ako se sutra sve promijeni.

Internet to omogućuje kao nikad prije u povijesti. Nikad nije bilo lakše početi s nečim malim i graditi polako. Jedini uvjet je da počneš.

Jedina sigurnost je ona koju sam sebi izgradiš.

Petnaest godina kasnije sve više sam uvjeren da je to jedina istina koja se nije promijenila.