Ako imaš web trgovinu, cjenik na stranici ili bilo kakvu uslugu koju nudiš krajnjim kupcima, od 1. listopada moraš raditi nešto novo. Uz svaku cijenu na stranici morat ćeš pokazati i cijenu koja je vrijedila 10. rujna 2026. Zove se sidrena cijena, i ne, ne možeš je ignorirati jer “imaš samo mali webshop”.
Što je uopće sidrena cijena
Službeni naziv je dodatna cijena, ali u praksi svi govore sidrena cijena. Ideja je jednostavna: uz trenutnu cijenu proizvoda ili usluge ističeš i cijenu koja je za taj isti proizvod ili uslugu vrijedila na referentni datum, 10. rujna 2026. Kupac tako vidi je li cijena porasla, pala ili ostala ista.
Odluka stupa na snagu 1. listopada 2026. i odnosi se na sve trgovce na malo i sve pružatelje usluga registrirane djelatnosti u Hrvatskoj. Bez izuzetaka po veličini, prometu ili djelatnosti. Ako prodaješ krajnjem potrošaču, obveza vrijedi i za tebe.
Tko točno mora ovo raditi
Kratki odgovor: gotovo svi koji posluju s fizičkim osobama kao krajnjim kupcima. Web trgovine, frizerski saloni, autoservisi, konzultanti, obrtnici, ugostitelji. Ako radiš isključivo B2B, s drugim tvrtkama, obveza se na tebe ne odnosi. Ali čim jedan dio posla ide fizičkim osobama, kao kod autoservisa koji servisira i firmina i privatna vozila, sidrena cijena se mora isticati.
Profili na Facebooku i Instagramu se prema tumačenju Hrvatske obrtničke komore ne smatraju mrežnom stranicom, pa se obveza objave cjenika na njih ne odnosi. Ali ako na tim profilima oglašavaš konkretnu cijenu, sidrena cijena ide uz nju svejedno, jer ta obveza ne ovisi o tome imaš li web stranicu.
Gdje se sidrena cijena mora pojaviti
Svugdje gdje kupac vidi cijenu. To znači:
- na web stranici, uz svaku pojedinačnu cijenu proizvoda ili usluge
- na cjeniku u fizičkom prostoru
- na letcima, plakatima i digitalnim oglasima
- u newsletteru, ako u njemu spominješ cijenu
- na oglasima na tražilicama, ako sadrže cijenu
Objava koja ne sadrži cijenu ne aktivira obvezu. Ali čim jednom napišeš broj s valutom pored proizvoda ili usluge, uz njega ide i cijena od 10. rujna.
Kako to izgleda u praksi
Nema propisanog predloška ni dizajna. Dovoljno je da je jasno, vidljivo i čitljivo uz aktualnu cijenu. Najčešći format izgleda ovako:
Zamjena motornog ulja: 130,00 €
Cijena na dan 10. 9. 2026.: 120,00 €
Ako se cijena u međuvremenu nije mijenjala, obje brojke su iste. To je u redu, i dalje ih moraš prikazati obje. Nije dovoljno na dnu stranice napisati jednu rečenicu da su “sve cijene iste kao 10. rujna”. Sidrena cijena mora stajati uz svaku pojedinačnu stavku.
Za usluge koje se sastoje od više elemenata, poput cijene po kvadratu, po satu rada ili po kilometru, sidrena cijena se iskazuje za svaki taj element zasebno, ne samo za konačan iznos.
Ako radiš u prehrani, kozmetici ili kućanskim proizvodima
Za te kategorije proizvoda referentni datum nije 10. rujna 2026., nego 2. svibnja 2025., jer su već ranije bile obuhvaćene sličnom odlukom. Tu staru obvezu ne gasiš i ne zamjenjuješ novim datumom. Ako prodaješ i te proizvode i nešto izvan te kategorije, imat ćeš dva različita referentna datuma na istoj stranici, ovisno o vrsti proizvoda. Nezgodno za implementaciju, ali tako piše u odluci.
Digitalni cjenik je posebna priča
Uz sidrenu cijenu, od 1. listopada trgovci i pružatelji usluga koji imaju vlastitu web stranicu dužni su objavljivati i ažurirane cjenike u digitalnom obliku, pogodnom za automatsku obradu, konkretno CSV ili XML. Trgovci to rade svakog radnog dana do 8 sati, pružatelji usluga nakon svake promjene cijene, najkasnije do 8 sati na dan objave izmjene.
Ovo je za većinu malih poduzetnika i obrtnika potpuno nova obveza, i tehnički je zahtjevnija od same sidrene cijene. Znači da cjenik na stranici ne smije biti samo lijepo dizajnirana tablica, nego mora postojati i strojno čitljiva verzija koju je moguće automatski povlačiti i provjeravati.
Što ovo znači za tvoju web stranicu
Ako imaš webshop na WooCommerceu ili bilo kojem drugom sustavu, ovo nije nešto što riješiš ručnim upisivanjem drugog broja pored svake cijene, pogotovo ako imaš više od desetak proizvoda. Praktično rješenje je da se sidrena cijena veže na povijest cijena u samom sustavu, tako da se automatski prikazuje cijena zabilježena na 10. rujna, i da se automatski ažurira kad promijeniš cijenu unaprijed.
Isto vrijedi za digitalni cjenik. Ako ga sad radiš ručno u Wordu ili PDF-u, generiranje CSV ili XML izvoza svaki put kad promijeniš cijenu postaje dodatan posao koji se lako zaboravi. To je nešto što ima smisla automatizirati jednom, a ne rješavati ručno svaki tjedan.
Rokovi i kazne
Obveza vrijedi od 1. listopada 2026., a referentni datum, 10. rujna 2026., je već prošao i ne mijenja se naknadno. Ako do sada nisi zabilježio cijene s tog datuma, jedino što možeš je rekonstruirati ih iz računa, cjenika ili povijesti na webshopu, ako je sustav bilježi. Za ubuduće, čuvanje dokaza o cijenama na referentne datume postaje dio redovnog poslovanja, ne jednokratna zadaća.
Službenog tumačenja Ministarstva gospodarstva za sve granične slučajeve, tipa tko točno spada u “pružatelja usluga”, još nema, a Hrvatska obrtnička komora je zatražila dodatna pojašnjenja. Dok se to ne razjasni, sigurnija je pretpostavka da obveza vrijedi, nego čekanje da netko to potvrdi u pisanom obliku.
Što napraviti ovaj tjedan
Ako imaš registriranu djelatnost i prodaješ ili pružaš usluge krajnjim potrošačima, provjeri tri stvari: imaš li zabilježene cijene od 10. rujna za sve što nudiš, ima li tvoj sustav za cjenik način da automatski prikaže obje cijene, i imaš li plan za digitalni izvoz cjenika prije 1. listopada. Rok je kratak, a obveza se odnosi na gotovo svakog obrtnika i malog poduzetnika s web stranicom.
Iskreno, ovo me živcira. Ne zato što je pokazivanje stare cijene loša ideja u principu, nego zato što je opet netko odlučio da će se problem inflacije riješiti tako da mali poduzetnik u tri tjedna prepravi web stranicu, cjenik i sustav naplate, umjesto da netko provjeri tko stvarno diže cijene bez razloga. Frizerka koja šiša za 25 eura i webshop koji prodaje vijke neće izazvati inflaciju, ali će oboje sad morati platiti nekome da im to posloži do 1. listopada, jer inače riskiraju kaznu za nešto što nikad nisu ni skrivili. Provest ćemo ovo, naravno, jer zakon je zakon. Ali nemojte mi reći da je ovo “zaštita potrošača” kad je zapravo prebacivanje posla i troška na one koji ionako rade sve ispravno.