Moguće je privremeno biti varalica, ali to nije uvijek najbolja opcija. Razumijem da se ponekad možeš osjećati nesigurno i bojati se pokazati svoje prave vještine. Možda si se našao u situaciji na poslu kada su te pitali da prezentiraš neki projekt, a ti nisi imao pojma o čemu se radi. Prva reakcija može biti: “Sjedim ovdje i pravim se da znam sve.” I to može funkcionirati na kratko, ali dugoročno? Ne baš.

Svi smo u nekom trenutku iskusili taj osjećaj. Sjediš na sastanku i osjećaš pritisak da se uklopiš u razgovor. Prijatelj ti spominje novi update na softveru, a ti nisi čuo za njega. Umjesto da to priznaš, počneš filozofirati i prikrivati svoju neinformiranost. Na trenutak izgleda kao da si cool, ali kasnije naiđeš na problem jer zapravo ne znaš kako sve to funkcionira.

Možda si ti taj koji se pretvara da zna igrati neku igru, a zapravo nemaš pojma. Na primjer, tijekom izleta s prijateljima počneš igrati odbojku. Svi su super i ti se uključiš, ali serija promašaja govori sve. Kako se osjećaš kada te svi gledaju? Da, baš ne ugodno.

Umjesto da se pravimo da znamo, bolje je priznati svoj nedostatak znanja. Biti otvoren o tome može dovesti do toga da drugi žele pomoći. Ako si na poslu, pitaj kolege za pojašnjenje. Neka te upute. Možeš čak reći: “Znam da trebam obrađivati ovaj projekt, ali malo mi je nejasno. Možeš li mi pomoći?” Time pokazuješ da si spreman učiti, a to je jako važna vještina.

Kada se nađeš u situaciji gdje se osjećaš nesigurno, umjesto da se pravdaš ili izmišljaš, jednostavno pitaj. Postavi pitanje koje će te razjasniti. Ne znaš nešto? Pitaj, nije sramota. Svi prolazimo kroz iste stvari.

Važno je zapamtiti – nije sramota ne znati, nego je sramota ne postavljati pitanja. U svijetu punom informacija, otvorenost za učenje predstavlja snagu. Uvijek budi svoj, pravi se da znaš samo ako si siguran. Razvijaj vještine, a ne maskiraj nedostatke.”