Radim web stranice. Živim od toga. I reći ću ti nešto što moji kolege iz branše vjerojatno ne bi rekli: postoje biznisi kojima web stranica stvarno nije potrebna.
Ne kao privremeno stanje. Ne dok ne skupite budžet. Nego strukturalno, dugoročno zaista ne trebaju.
Pisao sam već o tome zašto Facebook nije zamjena za web stranicu. I stojim iza svake riječi. Ali postoji razlika između “Facebook nije zamjena” i “svakom treba web stranica”. Prva tvrdnja je istinita. Druga nije.
Lokalni obrtnici koji rade isključivo po preporuci
Zidari. Vodoinstalateri. Soboslikari. Barberi. Električari…
Postoji čitav sloj zanatlija koji nikad nisu imali web stranicu, nikad je neće imati i posla im ne nedostaje. Raspored im je pun dva tjedna unaprijed, a dolaze im novi klijenti jer ih je preporučio prethodni klijent koji ih je preporučio jer ga je preporučio netko treći.
To je sustav koji funkcionira. I nije potrebno dirati ga samo zato što postoji WordPress.
Ako ti je cijevi popravio Hrvoje i Hrvoje je napravio dobar posao, ti preporučiš Hrvoja susjedi Hrvoje ne treba Google. On treba da napravi dobar posao. Što očito i radi.
Biznisi koji posluju B2B s fiksnim krugom klijenata
Ima tvrtki koje imaju pet klijenata. I te iste klijente imaju godinama. Možda su to dobavljači neke veće kompanije. Možda je to kooperant koji radi isključivo za jednog naručitelja. Možda su to usluge koje se prodaju direktno, kroz odnose, na konferencijama, ručkovima, telefonima.
Kod tih biznisa web stranica postoji kao formalna prisutnost da ne izgledaš čudno kad te netko traži. Ne kao kanal koji donosi nove klijente, jer novi klijenti ne dolaze s Googlea. Dolaze kroz vrata koja su već otvorena.
U tom slučaju investicija u ozbiljnu web stranicu i redovitim sadržajem je skupo rješenje za problem koji ne postoji.
Prodavači na tržnicama, sajmovima i fizičkim lokacijama s prirodnim prometom
Cvijeće. Med. Suveniri. Sezonski proizvodi koji se prodaju licem u lice, na istom mjestu, godinama.
Postoji specifičan tip prodaje koji je lokalan i neplaniran. Kupci ne guglaju “bagremov med u Slavoniji” nego prolaze kraj štanda i kupe teglicu. Model funkcionira i nema razloga simulirati online dimenziju koja ne postoji u prirodi tog biznisa.
Instagram s fotografijama može ovdje ima smisla kao podsjetnik za kupce koji su te jednom sreli. Web stranica s košaricom i SEO strategijom vjerojatno ne.
Kratkoročni projekti koji traju kraće od jedne sezone
Pop-up event. Sezonska manifestacija. Projekt koji ima početni i krajnji datum. Za to postoje Facebook eventi, Instagram. Graditi web stranicu za nešto što završava za tri mjeseca nema puno smisla osim ako od tog projekta misliš graditi brend koji ostaje.
Zašto ovo govorim, a radim web stranice
Jer je puno gore prodati nekome stranicu koja mu ne treba nego mu je ne prodati.
Vidio sam biznise koji su potrošili dvije tisuće eura na web stranicu, stranica stoji tamo lijepa i mrtva, nitko je ne ažurira, nitko ne dolazi s nje, i svi su malo razočarani. Klijent je razočaran jer “nije donijela ništa”. Ja sam razočaran jer je to bila loša investicija. I obostrano razočaranje nema pobjednika.
Web stranica nije magija. Nije sama po sebi kanal za klijente. Ona je alat koji funkcionira kad postoji strategija, kontinuitet i tip biznisa koji ima smisla tražiti online.
Ako ti svaki novi klijent dolazi jer ga je netko poslao, ne trebaš web stranicu nego trebaš nastaviti raditi dobar posao.
Ako sva tvoja prodaja ide kroz jednog kupca kojeg imaš deset godina, ne trebaš landing page. Trebaš dobar odnos s tim kupcem.
Kad ipak ima smisla razmisliti o promjeni
Preporuke presušuju. Krug klijenata se smanjuje. Tržnica se zatvara ili gubi promet. Kooperant mijenja dobavljača.
U tim momentima, kad se model koji je funkcionirao počne tresti online prisutnost prestaje biti luksuz i postaje plan B koji nisi gradio.
I tada je teže nego da si počeo ranije. Nije nemoguće, ali dosta teže.
Dakle, nemoj siliti izradu web stranice ako ti stvarno ne treba. Ali znaj zašto ti ne treba. I znaj što ćeš kad se to promijeni.