Poruka je stigla ujutro, negdje između prve kave i odluke da ipak ostanem u ovom poslu.

“Bok Davore, napravio sam stranicu, ali je ne mogu naći na Googleu. Možeš li pogledati što nije u redu?”

Pitam ga kad je stranica objavljena.

“Jučer.”

Duboki udah. Gutljaj kave. Odgovor koji sam napisao, obrisao, preformulirao tri puta da ne zvuči kao da predajem lekciju iz osnovne škole — a da opet ne lažem.

Google nije čekao da završiš

Ovo nije greška. Nije ni problem koji treba “popraviti”. To je jednostavno kako web funkcionira, i nitko to nikad ne objasni unaprijed jer bi onda web dizajneri morali odgovarati na neugodna pitanja tipa “a zašto mi nisi rekao?”

Pa evo, kažem.

Kad objaviš novu stranicu, Google za nju ne zna. Googleovi roboti konstantno obilaze web i indeksiraju sadržaj, ali nisu sveznajući. Nisu prisutni u trenutku kad pritisneš “Objavi”. Nemaju obavijest na mobitelu. Dođu kad dođu.

Za potpuno novu domenu, bez ijedne povratne poveznice s drugog mjesta, bez ikakvog prethodnog autoriteta to može potrajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Ponekad i dulje.

Stranica od jučer? Google vjerojatno još nije ni stigao do nje.

Indeksiranje i rangiranje nisu ista stvar

Sad kad smo to razjasnili, moram dodati nešto što malo komplicira priču jer bi bilo previše jednostavno da stane ovdje.

Čak i kad te Google pronađe i indeksira tvoju stranicu, to ne znači da ćeš se pojaviti na prvoj stranici rezultata. Ili drugoj. Ili petoj.

Indeksiranje znači: Google zna da postojiš.

Rangiranje znači: Google smatra da si relevantan za određeni upit.

To su dvije potpuno različite stvari. Između njih leži čitav jedan posao koji se zove SEO, a koji se ne rješava za vikend.

Što možeš napraviti odmah

Ako si tek pokrenuo stranicu i ne želiš samo čekati, postoje stvari koje ubrzavaju proces.

Prva i najvažnija: Google Search Console. Besplatan alat, povežeš ga sa stranicom, i možeš ručno zatražiti indeksiranje. Google ne garantira da će odmah reagirati, ali barem zna da si tu i da si nestrpljiv. Solidna kombinacija.

Druga stvar: sitemap. XML datoteka koja Googleu kaže koje stranice postoje na tvom webu. Većina sustava za upravljanje sadržajem to generira automatski — samo trebaš znati gdje je i predati je u Search Consoleu.

Treća: povratne poveznice. Ako netko drugi linka na tvoju stranicu (bilo koja stranica koja je već indeksirana) Google će do tebe doći brže. Stavi link na svom LinkedIn profilu, na nekim direktorijima, na društvenim mrežama. Nije glamurozno, ali funkcionira.

A zašto nisi na prvoj stranici za “keramičar Zvonko Zagreb”?

Ovo je već drugo pitanje. I na njega ne postoji brz odgovor.

Možda postoji dvadesetak keramičara u Zagrebu koji imaju stranicu dulje od tjedan dana, s recenzijama, s fotografijama radova, s tekstovima koji opisuju što rade, s povratnim vezama s lokalnih portala. Google rangira prema relevantnosti i autoritetu, a autoritet se gradi vremenom i radom, ne objavom stranice.

Dobra vijest! Lokalni SEO je izvediv čak i za malene poduzetnike. Google Business profil, lokalne recenzije, stranica koja jasno govori gdje si i što radiš — sve to pomaže. Ali to je proces koji traje tjednima i mjesecima, ne danima.

Što sam odgovorio klijentu

Napisao sam mu sve ovo, malo sažetije. Povezao Google Search Console i Google Business profil. Objasnio razliku između indeksiranja i rangiranja.

Odgovorio je s: “Ah, mislio sam da ide automatski.”

Naravno da je mislio. Svi misle. Jer nitko ne priča o ovome dok prodaje web stranice, a onda čovjek sjedne pred ekran s očekivanjem da će se pojaviti uz Večernji list i Jutarnji na prvoj stranici Googlea, dan nakon što je objavio pet stranica s Lorem Ipsum tekstom i stock slikom rukovanja.

Ne ide automatski. Ni brzo. Ni bez rada.

Ali ide ako znaš što radiš i imaš strpljenja.