Imam klijenta koji me pronašao na LinkedInu. Platio je projekt koji je bio veći od svega što sam napravio u zadnjih tri mjeseca zajedno. Kad sam ga pitao kako je naišao na mene, rekao je da ga je uhvatilo nešto što sam napisao i da me od tada prati.

U to vrijeme ja sam LinkedIn tek bio počeo koristiti ozbiljnije. Da sam ostao tamo gdje sam bio godinama, profil s dva reda opisa taj razgovor se nikad ne bi dogodio.

Počelo je s prezirom

Iskreno, nisam ga mogao gledati. Svaka druga objava bila je nečija životna priča o tome kako je izgubio posao, dotakao dno i onda zahvaljujući ustrajnosti i podršci nevjerojatnog tima ustao jači nego ikad. S fotografijom gdje gleda u daljinu. Ispod, 547 lajkova i komentari tipa: “Inspirativno, hvala što dijeliš!” Od ljudi koji se međusobno nikad nisu sreli.

Nisam htio biti dio toga. Bila je to, priznajem, pomalo uzvišena odluka za nekoga tko je svim klijentima govorio da trebaju biti vidljivi online.

Dok sam prezirao platformu, netko drugi je bio na njoj

Konkurencija nije čekala da ja promijenim mišljenje o LinkedInu. Dok sam ja imao profil koji ništa ne govori, drugi su gradili prisutnost. Polako, dosljedno, bez drame.

Nisu nužno bili bolji od mene. Bili su vidljiviji.

To je razlika koja se ne vidi odmah. Vidi se, kad netko drugi dobije upit koji je mogao doći tebi. Kad te preporuče jer te netko upamtio s LinkedIna, a tebe nema na radaru jer nisi bio nigdje gdje se pamti.

Kriva računica

Moja logika je bila ovakva, nisam tip za LinkedIn, imam dovoljno posla. Sve točno u kratkom roku. I sve potpuno pogrešno kao strategija.

Rad na preporuku funkcionira dok funkcionira mreža koja te preporučuje. Ta mreža stari. Klijenti mijenjaju industrije, zatvaraju firme, sele se. Preporuke ne dolaze same od sebe u beskonačnost. A klijenti koji dolaze preko Google pretrage? Polako, ali sigurno, sve ih je manje jer sve više ljudi traži usluge tamo gdje se već nalaze, na platformama gdje prate ljude kojima vjeruju.

LinkedIn nije zamjena za preporuke. Ali je sustav koji preporuke drži toplim i dosegom širi krug ljudi koji uopće znaju da postojiš.

Nisam to razumio dovoljno dugo.

Što znači koristiti LinkedIn strateški

Kad sam konačno odlučio prestati ignorirati platformu, nisam počeo objavljivati svaki dan o “pet lekcija koje sam naučio radeći s klijentima”. Nemam strpljenja za to i nije mi ni potrebno.

Napravio sam nešto konkretno. Ažurirao profil, opis koji zapravo govori što radim i za koga, ne što sam studirao prije dvadeset godina. Počeo objavljivati redovito, s temama iz stvarne prakse. Bez pretjerivanja, ali dosljedno. I počeo sam aktivno graditi mrežu, ne skupljati kontakte kao trofeje, nego se povezivati s ljudima s kojima ima smisla biti povezan.

Razlika između profila koji postoji i profila koji radi je upravo to, dosljednost i namjera. Bez jednog i drugog, LinkedIn je samo još jedno mjesto gdje imaš račun koji ne koristiš.

Što se stvarno promijenilo

Upiti su počeli dolaziti od ljudi koje nisam poznavao. Ne iz moje standardne mreže, ne na preporuku prijatelja, nego od ljudi koji su pratili što pišem i zaključili da znam o čemu pričam.

Partnerstva. Suradnje. Projekti koji nisu počeli klasičnim upitom nego razgovorom koji je krenuo s neke objave. Prilike koje nastaju jer je netko upamtio rečenicu koju si napisao prije tri tjedna i baš sad im treba netko poput tebe.

Sve to prolazilo je pored mene dok sam bio zauzet imati stav prema platformi.

Koliko je to zapravo koštalo

Nisam znao što propuštam, teško je izmjeriti prilike koje nisu došle. Ali bio sam na LinkedInu s nepotpunim profilom i nultom aktivnošću doslovno godinama. U tom periodu nisam ni pokušao.

Nije to bila principijelna odluka. Bila je lijenost obučena u stav.

Razlika je važna jer lijenost možeš ispraviti kad god se odlučiš. Stav te drži malo duže.

Ako si negdje gdje sam ja bio, profil koji ništa ne govori, nulta aktivnost, čvrsto uvjerenje da “LinkedIn nije za mene” ne trebaš revoluciju. Trebaš profil koji zapravo nešto kaže, redovitost koja ne izgleda kao muka i dovoljno strpljenja da prođe nekoliko mjeseci prije nego vidiš nešto konkretno.

Onaj klijent s početka priče pronašao me jer sam bio tamo i jer sam imao nešto za reći. Godinu ranije ne bi me pronašao. Ne zato što nisam bio dobar nego zato što me nije bilo.