Imam ritual. Svake dvije-tri godine odem online, dodam komponente u košaricu, izračunam, ponosno kažem sebi: eto, to je to, ušteđeno par stotina eura i dobio sam točno ono što sam htio.

Ove godine sam ponovio ritual. Košarica je izgledala drugačije. Broj na kraju je izgledao kao da sam slučajno odabrao dva vrhunska gaming monitora uz sve ostalo.

Nisam.

Što se dogodilo s cijenama komponenti

Kratka verzija: AI industrija je ušla u sobu i pojela sve grickalice.

Dulja verzija: Veliki podatkovni centri koji pogone jezične modele i sve ostale čudesne alate koje sad “besplatno” koristiš troše memorijske čipove industrijskim tempom. Proizvođači su uredno zaključili gdje je veća marža i preusmjerili kapacitete. Tržište za obične smrtnike dobilo je ostatke.

DDR5 memorija je postala posebno bolna točka. Početkom godine 32 GB kit mogao se naći negdje oko 150 eura. Danas isti taj komplet može prijeći 500 eura. Nije greška u tipkanju, nije kriva valuta, to je stvarna cijena.

SSD diskovi i grafičke kartice su slično poskupjeli, samo nešto tiše.

Krajnji rezultat: osnovna gaming konfiguracija koja je 2023. stala ispod tisuću i pol eura danas se penje prema dvije tisuće eura i to bez Windowsa u cijeni, jer zašto ne.

I sad mi gotova računala izgledaju pametno, što je čudno

Veliki proizvođači – HP, Lenovo, Acer i slični kupuju komponente direktno, u količinama koje osobni kupac nikad neće dosegnuti i uz dugoročne ugovore koji ih štite od ovakvih skokova. Mnogi su napunili zalihe dok je još bilo jeftino. Rezultat je da danas u nekim dućanima možeš naći gotovo gaming računalo s 16 GB DDR5 memorije, solidnom grafičkom karticom i SSD-om negdje oko 1.000 eura.

Iste te komponente? Posebno? Skuplje.

Netko tko je detaljno istraživao tržište i znao koje kompromise napraviti složio je high-end konfiguraciju s dobrom grafičkom za 1.200 eura, dok je usporedivo gotovo računalo stajalo 1.500 eura bez monitora i sa slabijim napajanjem. I vjerojatno je u pravu. Ako znaš što tražiš, ako znaš koje kompromise napraviti i ako si spreman uložiti sat-dva u istraživanje i dalje možeš pronaći konfiguraciju gdje DIY pobijedi.

Nije crno-bijelo. Nikad nije bilo.

Što zapravo gubiš kupnjom gotovog računala

Cijena je jedna stvar. Ali postoji razlog zašto sam godinama inzistirao na vlastitim konfiguracijama.

Gotova računala često dolaze s nestandardnim matičnim pločama i napajanjima koja nisu kompatibilna sa standardnim dijelovima. To znači da kad za tri godine budeš htio ubaciti bolju grafičku karticu ili dodati RAM možda otkriješ da ne možeš. Ili da moraš mijenjati tri stvari umjesto jedne, što poništava svaku inicijalnu uštedu.

Kad sam zadnji put sam slagao računalo, znao sam točno što je unutra i zašto. Znao sam koje napajanje imam, kakvu matičnu ploču, koliko slotova za RAM mi ostaje slobodno. To nije samo ponos, to je praktična informacija koja se isplati kad dođe trenutak nadogradnje.

Gotova računala tu informaciju od tebe ne skrivaju, ali ti je i ne servira nitko na pladnju.

Dakle, složiti ili kupiti?

Ovisi o tome što zapravo trebaš.

Ako trebaš računalo koje radi, ne planiraš ga nadograđivati i nemaš živaca za istraživanje komponenti gotovo računalo od provjerenog brenda trenutno je financijski razumno. To ranije nisam mogao reći bez grča.

Ako gradiš radnu mašinu za dulje korištenje, planiraš postupne nadogradnje ili jednostavno voliš znati što je unutar kućišta, onda složi sam, ali uračunaj viši ulazni trošak nego što si možda navikao. I istraži, ne klikaj na prvu konfiguraciju koja izgleda okej.

Ako možeš čekati, čekaj. Ovakvi tržišni ciklusi ne traju vječno, iako ponekad izgledaju kao da hoće.

Moj ritual ovaj put nije završio kupnjom. Zatvorio sam sve tabove i otišao skuhati kavu. Staro računalo još radi.

Možda za pola godine.